Rizaldos: "Empatija je ključna za dobru kliničku psihologiju"
Miguel Ángel Rizaldos On je jedan od onih kliničkih psihologa čiji se kurikulum ne može sintetizirati u nekoliko redaka. Rođen je 1967. u Aranjuezu (Madridu), a studirao je na psihologijskom fakultetu sveučilišta Complutense u glavnom gradu Španjolske. Uz posvećivanje duše i tijela u kliničkoj psihologiji, kako u njegovom licu tako i na online konzultacijama, Rizaldos pronalazi vremena za podučavanje na različitim majstorima i tečajevima, kao i redoviti u medijima i strastveni o trčanju.
Kao da to nije dovoljno, on je i jedan od najaktivnijih i najistaknutijih psihologa u društvenim mrežama, gdje pridonosi "njegovom zrnu pijeska" (kao što je on stavlja) na širenje bezbroj tema vezanih uz kliničku psihologiju. Danas smo imali privilegiju podijeliti razgovor s njim.
Što vas je učinilo psihologom i, naravno, kliničkim psihologom?
Uf ... Pa, prije 30 godina odlučio sam studirati psihologiju. Nedavno sam, zajedno sa svojim kolegama, proslavio 25. obljetnicu diplomiranja na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Complutense u Madridu. Čini se kao da je bilo jučer.
Dva su razloga dovela me da nastavim ovu karijeru: s jedne strane imam starije prijatelje koji su počeli raditi utrku prije nego što sam to učinio, as druge strane me uvijek privlačio da znam kako ponašanje ljudi radi.
Također nastojite ponuditi tečajeve iz područja psihologije i podučavati majstorske tečajeve. Jeste li vidjeli da ste dio vremena svog vremena podučavali kada ste započeli svoju karijeru kao psiholog?
Apsolutno ne. Ali dolazi vrijeme kada imate potrebu prenositi sve svoje iskustvo. Mislim da je moja obveza kao profesionalna i strastvena o psihologiji. Nema boljeg naslijeđa. Ja sam entuzijast vještina terapeuta, smatram da je položaj psihologa nakon 25 godina mora biti prenesena i to nažalost nije naučeno na sveučilištu.
Klinički psiholozi moraju imati i raditi sa znanstveno utemeljenim alatima i tehnikama, ali je također potrebno da imamo "umjetnost" da to učinimo individualno i prilagodimo svakoj osobi. To je nešto što nije objašnjeno u knjigama.
Okoliš u kojem klinički psiholozi moraju raditi mnogo se promijenio u kratkom vremenu, prvenstveno zbog izgleda Interneta. Mislite li da stručnjaci za mentalno zdravlje iskorištavaju punu prednost potencijalima koje nudi mreža mreža? Kakvo je vaše osobno iskustvo u ovom mediju?
Mislim da nisu svi iskorištavanjem interneta, iako se sve više i više stručnjaka pridružuje.
Za mene, više od 4 godine, društvene mreže i internet su mi pomogli da širim opće smjernice koje mogu biti vrlo korisne za mnoge ljude. Ja čvrsto vjerujem da je to dužnost kao zdravstveni stručnjak općenito i psihologija posebno.
S internetom mogu imati kontinuiranu i kontigentnu prisutnost u terapiji. Ljudi se jako cijene i osjećaju se podržani čak i ako odnos nije (ili nikada nije bio) osobno. To je također važno jer na taj način olakšava osobu da "osnaži", odnosno da bude samostalno u svom tretmanu i oni koji rade na njegovom poboljšanju; nešto što je temeljno u psihologiji.
Prije svega moramo pojasniti da on-line terapija nije sama po sebi terapija, već način za postizanje ljudi koji trebaju terapiju. Radi se o iskorištavanju komunikacijskih i informacijskih tehnologija (ICT) kao alate koji nam mogu učiniti dostupnijim profesionalcima.
Kao iu drugim aspektima života, nećemo svi osjećati ugodno, ili će to vidjeti. Normalno je da postoje neke kulturne prepreke koje se još uvijek bore za prevladavanje. Također će ovisiti o slučaju da vidi je li najprikladniji ili ne može se odlučiti za online terapiju. U psihologiji, kao u zdravstvu općenito, ne možemo biti na marginama tehnološkog napretka i moramo ih pokušati integrirati u naš svakodnevni život.
S druge strane, to se može učiniti iz terapijskog tretmana sve do rješavanja malih razjašnjenih sumnji, jednostavnih konzultacija ili psiholoških savjeta koji se inače ne bi mogli odvijati, budući da ljudi obično ne razmišljaju o odlasku na savjetovanje psihologa tako da Ja ću riješiti malo sumnje. Ukratko, trebao bi biti svestraniji stručnjak.
Što mislite o tome što klinički psiholozi pridonose društvu, osim usluga koje se nude svakom od svojih klijenata pojedinačno?
Ja sam strastveni o širenju psihologije i ja čvrsto vjerujem u potencijal Interneta kao alata za postizanje više ljudi i psihologiju dostupnija. Stoga smatram stručnu obvezu objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama. Također radim kao klinička psihologinja u različitim medijima, vjerujem u prednosti i djelotvornosti psihologije za generiranje dobrobiti.
U posljednje vrijeme mnogo se govori Pozitivna psihologija, grana psihologije koja naglašava važnost pojmova poput osobnog razvoja i životnih ciljeva povezanih s značenjem. Što mislite o pristupu koji predlažete?
Pozitivna psihologija, zajedno s trećim generacijama bihevioralnih terapija, predstavljaju najinovativniju posljedicu u psihologiji. Oni su bili i predstavljaju točku infleksije prema većem razvoju i djelotvornosti psihologije.
Bilo bi trivijalizirano uzeti u obzir da, iako imam poteškoća, osjećam se dobro, da će samo biti pozitivni problemi rješavanja problema. Morate djelovati. A to podrazumijeva volju, borbu, prevladavanje, žrtvovanje ... Sve to, u početku, može biti velika prepreka i izaziva nas odbijanje jer to košta napor. Nastojimo uštedjeti energiju. Želimo rješenja bez posla. U životu, udaljenost između ljubavi i moći skraćuje se treniranjem, trudom, ustrajnošću. To jest, ne samo razmišljanje nego i čin; kao što bi naši drevni ljudi rekli: "pridruživanje gesti riječju".
Mislite li da su ljudi sposobniji upravljati svojim osjećajima nego prije nekoliko godina? Kako ocjenjujete utjecaj krize na naše psihološko zdravlje?
U današnje vrijeme, i zahvaljujući usponu emocionalne inteligencije, mislim da imamo strategije za reguliranje naših emocija na optimalniji način. To ne znači da ona doseže sve ljude kako treba. To je jedan aspekt, emocionalna inteligencija, koja se sve više uzima u obzir u obrazovanju naše djece, iako vjerujem da smo na početku prenošenja novih generacija u upravljanje emocijama koje stvaraju dobrobit i zdravlja. Psiholozi su dužni otkriti strategije koje su već znanstveno dokazano učinkovite u stvaranju emocionalnog blagostanja, što je pitanje koje je blisko povezano sa zdravljem.
Kriza je stavila slabost države blagostanja na stol. Nedavno sam bio s mojim liječnikom primarne zdravstvene zaštite i kad sam se pitao o postotku njegovih pacijenata koji su zbog krize imali anksioznost ili depresiju, rekao mi je oko 80%. Problem je što se ne tretira ispravno.
Prema protokolima TKO, farmakološko liječenje nije u kombinaciji s psihološkom skrbi. U Španjolskoj oni "popunjavaju" psihološke probleme. Nažalost, nedostatak kliničkih psihologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u našoj zemlji, kao iu drugim europskim zemljama. A malo psihologa u službama za mentalno zdravlje su zasićeni i to dovodi do vrlo ograničene pozornosti.
S gledišta psihologa s puno iskustva iza leđa, koja je poruka koju biste pokušali prenijeti onim mladim ljudima koji se žele posvetiti psihologiji?
Jedina stvar koja bi ih podsjetila jest da će raditi s ljudima, a to podrazumijeva da ćete morati biti uključeni i kao ljudska bića.
Razumijem svoj rad kao psiholog iz dosljednosti i strasti u ovoj profesiji. Također smatram ključnim za poticanje empatije s osobom s kojom radim, pacijentom, za izgradnju terapijskog i ljudskog okruženja koje će mu pomoći da postigne svoje ciljeve. Ako niste spremni to učiniti, bolje se posvetite nečem drugom. Vjerujem da u ovom radu ne možete biti aseptični, a nedostatak empatije od toga nije učinkovit. Ljudi su mnogo više od dijagnoze i trebaju vašu angažiranost.
